I sinoć si mi ukrao snove, mišu. Moj mali mišu, da samo možeš osjetiti ovu bol koja je zauzela svaki djelić mene. Nema te da kažeš da će sve biti uredu, samo sam tebi na to i vjerovala. Ti si činio da sve bude uredu. Da samo znaš kako mi nedostaješ. A prošlo je tek nekoliko mjeseci, hej, toliko puno. Tebi je vjerujem, prošlo toliko. Al' meni je prošlo godina i godina.. Trudim se da ne plačem, ponekad mi ide. Katkad baš i ne. Borim se sama sa sobom cijelo vrijeme. Slušala bih razum, al' baš ga i ne mogu jasno čuti. Osjećaji su još uvijek jako povezani sa mislima. ''Još sam tvoja usamljena marioneta. Srce, ono je još uvijek tvoja vudu lutka.''

Da znas da si KRIV. Nikad te necu voljeti, nikad. Gadis mi se, a ti se i dalje nadaj, i dalje pati jer ja uzivam u tome. Da samo znas kako mi se na licu pojavi onaj DJAVOLSKI OSMIJEH kada vidim da patis. Nikad nisam bila takva, a danas sam upravo to sto nikad nisam bila...ZBOG TEBE I NJIH, mojih ''prijatelja''. E sad se sami borite sa cudovistem kojeg ste sami napravili..ti se bori, ako mozes, ali znas da si tu nemocan. A sav taj tvoj ''trud'' da ja zavolim tebe a zamrzim NJEGA je uzaludan. Uvijek cu ga voljeti, ma dokle god disem, a ti..nikad neces biti kao ON. A ti...crkni. ''Dobro pripremi se. Jer u život tvoj vraćam se nepozvana, ni kao poznanik, niti kao ljubav daleka. Samo dolazim. Sve da naplatim. Da pored tebe prođem, da te ranim pogledom. Vraćam se da te častim osmijehom.''

Tužna poučna priča-8 laži jedne majke Moja majka nije uvijek govorila istinu. Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima. Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.” - To je bila njena 1. laž. Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obe ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: “Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.” - To je bila njena 2. laž. Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ”Mamaaaaa, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!” Ona se nasmijala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.” - Ovo je bila njena 3. laž. Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu. Kada su se ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočeka u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.” - Ovo je bila njena 4. laž. Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj ujak, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ”Ja nemam potrebe za ljubavlju.” Ovo je bila njena 5. laž. Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.” Ovo je bila njena 6. laž. Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Jedna firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom srećnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.” Ovo je bila njena 7. laž. Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao pomagati. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao…. Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ”Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.” Ovo je bila njena 8. i zadnja laž. Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem: Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom. Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem: Uvijek se prisjeti…

„Znaš prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto.. Baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bi se vratio, ona je bila tu. A sada..“ „A šta sada? Prebolio si je?“ „Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.“ „Zašto joj sada ne odeš i kažeš sve?“ „Eh vidiš. Uspio sam šta sam htio. Otišla je od mene. Sad kad se vratim , više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina.“ „Idi do nje onda.“ „Ne mogu.“ „Zašto?“ „Uključila je razum, prijatelju. Shvatila je da sam ipak preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad. Voljeti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek ću očekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti, mada znam da ona meni bi.“ „Tebe je nemoguće shvatiti!“ „Eh prijatelju, znam.. To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije.“ „Ko?“ „Pa ona, druže...“ ma znam ja tebe, vratit ćeš se ti :)

eto..šta sad više da ti pričam, kad ionako sve znaš, mada bi bilo bolje da ne znaš, puno bolje.Zar ću ja ovako cijeli život?! E pa ne mogu, ne želim. Voljela bih da smo bar prijatelji ostali, k'o što smo i bili, ništa drugo vjeruj mi, ništa više, samo prijatelji.. Malo je to što tražim, a opet..tako puno. Ma šta ja znam više, večeras mi ionako nije dobro. ne važi se što volim te....